Prava i obaveze volontera i organizacija

Svaki volonter/volonterka i organizacija/institucija koja ih angažuje ima svoja prava, ali i obaveze. Želimo da vas upoznamo sa nekim od generalnih prava i obaveza.

Volonteri imaju pravo:

• Da imaju nekoga s kim mogu pričati o poslu
• Da budu cijenjeni i pohvaljeni
• Da znaju šta se od njih očekuje i kome su odgovorni
• Da imaju sve potrebne informacije o poslu i organizaciji
• Da znaju kome se obratiti u slučaju pomoći
• Da dobiju nešto za sebe kroz rad
• Da pogriješe i da nauče nešto iz toga
• Da kažu "ne"
• Da znaju kako i zašto su baš oni odabrani
• Da znaju koja su njihova prava
• Da napreduju u radu kroz različite vidove edukacije
• Da se razvijaju i mijenjaju
• Da redovno primaju konstruktivne informacije o svom radu
• Da budu dio tima
• Da imaju sigurne uslove rada
• Da ne budu diskrimnirani na osnovu rase, pola, seksualnosti, nacionalnosti, vjerske pripadnosti, nesposobnosti, uzrasta, itd.
• Da budu pitani i konsultovani
• Da imaju sopstvena mišljenja, uvjerenja i osjećanja
• Da promijene svoje mišljenje ili odluku
• Da se naljute
• Da ne preuzimaju odgovornost za bilo čije probleme ili ponašanja
• Da zahtjevaju da se prema njima postupa sa poštovanjem
• Da traže emocionalnu podršku ili pomoć
• Da traže odgovor o promjeni
• Da se pobune protiv nepravednog postupka ili kritike
• Da budu sretni dok volontiraju

Volonteri/volonterke imaju i obavezu:

• Da pouzdano i predano obave posao koji im je dat
• Da u poslu zadovolje standarde koje im je povjerila organizacija
• Da završe dogovoreno
• Da obave posao u skladu sa ciljevima i vrijednostima organizacije
• Da obavijeste organizaciju u slučaju nedolaska ili kašnjenja
• Da budu iskreni ukoliko se jave problemi
• Da traže podršku ukoliko im je potrebna
• Da prisustvuju treningu ili edukaciji i da podržavaju aktivnosti koje su dio posla
• Da daju konstruktivno mišljenje ukoliko je potrebno
• Da prihvate konstruktivne komentare
• Da poštuju povjerljivost
• Da uživaju
• Da pokušaju poštovati tuđa prava na isti način

Organizacija/institucije koje rade sa volonterima imaju pravo:

• Da sklope sporazum između organizacije i volontera
• Da traže da se zadaci odrade na određeni način
• Da postave standarde za posao
• Da traže određene kvalitete i vještine kod volontera
• Da odbiju volontere koji nisu prikladni za posao
• Da traže predanost, pouzdanost i tačnost
• Da riješe pitanja discipline i tužbe
• Da dopuste volonterima da odustanu ako nisu zadovoljni poslom
• Da zamole volontere da odu ukoliko ne zadovoljavaju uslove sporazuma

Organizacije/institucije koje rade sa volonterima imaju obavezu:

• Da pruže izazovne prilike za sve volontere
• Da cijene i poštuju sve volontere
• Da definišu jasne i smislene uloge za volontere koristeći opise poslova
• Da odrede pravila koja će omogućiti svrhovitu uključenost volontera
• Da pruže volonterima sve potrebne informacije
• Da obezbijede sigurnu i ugodnu radnu okolinu
• Da volontere uvede u rad, da im obezbijedi trening, edukaciju i priliku za razvijanje

LVS je mjesto gdje svi građani koji žele svoje slobodno vrijeme utrošiti pomažući drugima, mogu doći i prijaviti se, dobiti informacije o volonterskim pozicijama koje su na raspolaganju i naći nešto za sebe. S druge strane sve organizacije mogu na brz način doći do određenog profila volontera. Osnovni cilj Servisa je da na organizovan i sistemski način razvija volonterizam, kao način da pojedinac mijenjajući sebe i svoju užu okolinu doprinese boljem kvalitetu života u zajednici.

Socijalna uključenost mladih kroz procese volontiranja, promocije volonterizma, filantropije i rada na mobilisanju sve većeg broja omladine u volonterske servise i nevladine organizacije, pa i vladine institucije, omogućuje cjeloživotno učenje i podsticanje ličnog razvoja i rasta, pozitivno utiče na zdravlje, može da posluži kao snažan instrument razvoja demokratskog društva, pojačava komunikativnost unutar zajednice, uvećava društveni kapital, te ima ekonomsku vrijednost. U prilog tome, prilažemo podatak za 2008. godinu, gdje su volonteri kroz LVS u lokalnoj zajednici odradili preko 4.000 volonterskih sati, što je ako uporedimo sa prosječnom platom za septembar 2008. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine, jednako radu pojedinca u radnom odnosu za dvije godine koji pri tome dobije naknadu u vrijednosti od 18.562,00 KM.

Ovaj podatak govori o ekonomskoj vrijednosti volonterskog rada, odnosno kolika je potreba lokalne zajednice za volonterima. Volonterizam podstiče mlade da budu aktivniji i angažovaniji, da razviju svoje sposobnosti, da se ponašaju odgovorno, rješavaju probleme, sarađuju jedni s drugima kako bi postigli određeni cilj, što direktno doprinosi razvoju mlade osobe i indirektno razvoju mladih u njenom okruženju. Zbog važnosti volonterizma, Generalna skupština UN-a je 1997. godine proglasila 2001. godinu za Međunarodnu godinu volontera, a Evropska unija je 2011. godinu proglasila Evropskom godinom volontiranja. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 1985. godine proglasila 5. decembar za Međunarodni dan volontera za ekonomski i socijalni razvoj, kao podsjećanje na datum kada je 1970. stvoren Program za volontere Ujedinjenih naroda (UNV). Cilj obilježavanja ovom međunarodnog dana je isticanje značaja volonterizma u međunarodnom pokretu za razvoj, povećanje svijesti o značaju doprinosa dobrovoljnog angažovanja i, na taj način, podsticanje što većeg broja ljudi da volontiraju. Od tada, širom svijeta, vlade, UN i građansko društvo provode individualne ili zajedničke akcije s ciljem obilježavanja Međunarodnog dana volontera, da bi sve aktivnosti koje uključuju volontiranje i volontere učinile vidljivijima na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou.

Istraživanjem prosocijalnih dimenzija volontiranja u BiH koje je sprovedeno od aprila 2010. godine do marta 2011. godine u okviru mreže «Volontiram» koju čini 9 Lokalnih volonterskih servisa, od kojih je LVS Tuzla jedna od organizacija osnivača pomenute mreže, ispitana su 844 volontera i 898 nevolontera. U Tuzli je istraživanjem obuhvaćeno 200 ispitanika. Najveći procent ispitanih volontera tj. 36,6% je učestvovalo u aktivnostima pomaganja drugim ljudima, 25,2% je učestvovalo u promotivnim kampanjama, pružanje pomoći u oblasti edukacije 16,9%, te učešće u ekološkim akcijama 15,3%. Kao vodeći motivi/razlozi volontiranja kod volontera i nevolontera, ističu se: težnja pomaganja drugim ljudima, upoznavanje novih ljudi i druženja, osjećaj korisnosti, pružanje doprinosa poboljšanju društva i td. Veoma značajan podatak je da čak oko 93,2% volontera i 84,4% nevolontera smatra da je volontiranje dobar način da se upoznaju novi ljudi, a 77,5% volontera i 69% nevolontera smatraju da je volontiranje dobar način za sticanje profesionalnih vještina. Da volontersko iskustvo može da obogati ličnost smatra 90,9% volontera i 76% nevolontera.

Rezultati dobiveni putem instrumenata za mjerenje karakteristika ličnosti pokazuju da su volonteri u statistički značajnoj mjeri ekstravertniji, savjesniji, saradljiviji, otvoreniji za nova iskustva te emocionalno stabilniji od nevolontera. Također, detaljnija analiza ukazuje da pozitivan odnos prema ljudima, odnosno razumijevanje drugih, potreba da se pomogne drugom raste sa dužinom volonterskog iskustva. Sa dužinom volonterskog iskustva raste i sposobnost regulacije misaonih procesa, tj. svjesnost o potrebi za planiranjem, upravljanje informacijama, nadgledanje, evaluacija i otklanjanje grešaka prilikom misaonog procesa.

Obzirom da Bosna i Hercegovina teži da postane članica Evropske unije, razvoj svih do sada navedenih kompetencija koji se stiču kroz sam proces volontiranja, će i za njene sugrađane postati od veoma bitnog značaja kako bi mogli biti konkurenti na tržištu rada te kao aktivni i društveno osviješteni pojedinci, doprinijeti razvoju demokratskog društva, što naravno počinje od same lokalne zajednice.